Pročitah vijest na jednom domaćem portalu i namah se iznervirah. Tipično naše.
“..Teniska senzacija porijeklom je Bosanac
Roditelji Bernarda Tomića iz Tuzle su iselili u Australiju
Igra pod zastavom Australije, svojataju ga Hrvati, rođen je u Njemačkoj, ali su mu korijeni – bosanski. Šesnaestogodišnji teniser Bernard Tomić, najmlađi pobjednik jednog meča u historiji Australian opena, porijeklom je iz naše zemlje, iz mjesta Husino pored Tuzle…”
Mi smo šampioni svijeta kad se radi o svojatanju ljudi koji su postigli nešto u životu. Dok se boriš za ono malo crkavice budžetskih para, samo si parazit koji živi “na sistemu” i uzaldno bacanje para.
Nedavno je naš ponajbolji teniski talenat Mirza Bašić imao intervju u kojem je rekao da ako misli da nešto napravi u tenisu, mora ići iz Bosne jer ovdje nema sluha za tako nešto. I onda, kad taj isti Mirza za 3-4 godine razvali Nadala u Parizu, mi ćemo se busati u prsa i govoriti kako je Mirza naš, bez obzira što je zbog sponzora i para uzeo pasoš neke tamo (npr.) Norveške.
Puna su nam usta kojekakvih zlatana, bernarda, mirzi, a kad dođeš nekom na vrata za sponzorski ugovor, isto kao da si mu došo izvaditi tri litre krvi. I onda taj isti tip u novinama krene pričati: “to je naše dijete, mi smo prepoznali njegov talenat, bla, bla”.
Ma marš!
